3D pisači (također poznati kao tro-dimenzionalni pisači) uređaji su za brzu izradu prototipova koji se temelje na tehnologiji kumulativne proizvodnje. Oni izravno stvaraju-trodimenzionalne objekte slojevitim materijalima. Temeljna tehnologija može se pratiti do fotolitografije u Sjedinjenim Državama u kasnom 19. stoljeću.
Ovaj uređaj koji je izumio Enrico Dini uglavnom se koristi u područjima kao što su medicina i industrijski dizajn. Njegove osnovne tehnologije uključuju selektivno lasersko sinteriranje (SLS) i digitalnu projekciju (DLP). Tehnologija brze izrade prototipa postigla je proboj 1980-ih, a SLS tehnologija patentirana je sredinom 1980-ih. Godine 2016. Institut za istraživanje strukture materije Fujian Kineske akademije znanosti razvio je DLP 3D printer s kontinuiranim ispisom brzinom od 600 mm/s, stotinu puta brži od tradicionalnih procesa.
Godine 2024. Sveučilište Maine lansiralo je najveći polimerni 3D printer na svijetu, "Future Factory 1.0", koji može ispisivati objekte duge do 96 stopa; iste godine Huayang New Materials pustio je u proizvodnju prvi kineski potpuno neovisni SLM metalni 3D printer klase od 1,5-metar- [16-17]. Tim s MIT-a razvio je prototip 3D pisača na razini čipa 2025. godine, koristeći sustav fotonskih čipova za postizanje nanometarske preciznosti stvrdnjavanja smole.
Dana 1. lipnja 2026. objavljeno je da je u prva četiri mjeseca 2026. Kina izvezla 2,46 milijuna 3D pisača, s vrijednošću izvoza od 6,106 milijardi juana, što predstavlja porast-na-godinu od 100,3% odnosno 110,4%. Shenzhen je glavna proizvodna baza 3D pisača u Kini, na koju otpada gotovo 90% globalnog tržišnog udjela 3D pisača-razreda potrošača. U prva četiri mjeseca 2026. izvoz 3D pisača u Shenzhenu dosegao je 5,24 milijarde juana, --godišnji porast od 128,6%, što čini 85,8% ukupnog izvoza sličnih proizvoda diljem zemlje.
